Novosti

Prijedlozi za plan gospodarenja otpadom RH!

Prevencija nastajanja i ponovna uporaba otpada su zbog najpovoljnijih utjecaja na okoliš najvažnije stavke hijerarhije gospodarenja otpadom. Količine otpada u nastanku moraju  opadati u narednom razdoblju, jer se jedino na takav način možemo odgovorno ponašati prema prirodi i ispuniti preuzete obveze. Navedeno se može postići ispunjavanjem načela onečišćivač plaća, odnosno uvođenjem sustava individualne odgovornosti na temelju kojeg bi svaki pojedinac bio odgovoran za količinu otpada koju bi proizveo. Potrebno je dakle, zbog motivacije građana i pozitivnih efekata za smanjenje količine (jer s većom količinom otpada raste i cijena odvoza), planom gospodarenja otpadom definirati uvođenje naplate odvoza otpada prema količini ostatnog otpada u nastanku, što znači napustiti postojeće paušalne oblike naplate odvoza otpada poput onih baziranih na kvadraturi stana ili broju ukućana. Sustav treba pravedno nagrađivati one koji produciraju manje količine otpada te ga odvajaju i recikliraju, dok oni koji proizvode više od unaprijed zakupljenog volumena ili težine otpada, kao i oni koji ne odvajaju, to trebaju i platiti.

Osim odgovornosti potrošača za otpad koji je prouzročio, važna je i odgovornost proizvođača koji mora snositi odgovornost za proizvod, a proizvod koji je načinjen od materijala koji se ne može reciklirati ne smije se ni proizvesti. Proizvođači bi trebali ulagati u bolji dizajn koji omogućava da se pojedini materijali lako mogu reciklirati ili ponovo iskoristiti u proizvodnji. Lokalna vlast mora uvesti takse proizvođačima ili zabraniti upotrebu određenih vrsta proizvoda koji se ne mogu pravilno obnoviti, popraviti, reciklirati ili kompostirati. Više je svjetskih gradova i općina do sada zabranilo uporabu plastičnih vrećica ili nametnulo poreze za svaku izdanu vrećicu. Rezultati su ovakvih poteza i više nego pozitivni. Primjer Republike Irske pokazao je kako je upravo uvođenjem takse na plastične vrećice moguće smanjiti njihovu upotrebu za 90%. Osim navedene mjere poreza na plastične vrećice potrebno je uvesti i zabranu besplatnih reklamnih materijala za kućanstvo u poštanskim sandučićima, otvoriti mreže centara za ponovnu uporabu u kojima bi građani razmjenivali proizvode koji se mogu ponovno koristiti (namještaj, posuđe, odjeća…), uvesti sistem smart kartice koja bi poticala kupovinu ambalaže koja se može višekratno upotrebljavati te raznolikim edukativnim kampanjama stimulirati građanstvo na smanjenje količine otpada u nastanku.

Materijalna oporaba (recikliranje) i kompostiranje sljedeći su korak i ključan alat u cjelovitom gospodarenju otpadom. Kako bi se on omogućio, potrebno je u plan gospodarenja otpadom uvesti mjere za povećanje recikliranja/kompostiranja otpada poput skupljanja sortiranog otpada «od vrata do vrata» kako bi se građanima maksimalno olakšalo sortiranje i recikliranje otpada. U gusto naseljenim dijelovima gradova s višestambenim zgradama potrebno je osigurati odvojeno prikupljanje otpada u najmanje 3 frakcije (organski otpad, reciklanti, ostali otpad). U takvim dijelovima grada, spremnici u zajedničkim prostorijama zgrada kojima upravljaju građani bit će najefikasniji za odvojeno prikupljanje otpada. Da bi se to postiglo potrebno je modificirati trenutne punktove na kojima se trenutno nalaze spremnici za miješani komunalni otpad. Te punktove potrebno je opremiti s još 2 spremnika i to jednim za prikupljanje suhe reciklažne frakcije otpada te jednim za organski otpad, dok je kapacitet postojećih spremnika za miješani otpad potrebno smanjiti. Ukoliko spremnike nije moguće postaviti u zgrade, potrebno ih je za svaku zgradu postaviti u odgovarajući kavez izvan zgrade, kojem bi ključem imali pristup jedino stanari te zgrade. Uz to, potrebno je građane opskrbiti standardiziranim čipiranim vrećicama/kantama za svaku pojedinu frakciju otpada radi uvođenja individualne odgovornosti gospodarenja komunalnim otpadom iz kućanstva te uvođenja sustava kontrole. U rjeđe naseljenim područjima potrebno je sustav u potpunosti osloboditi velikih spremnika te prijeći na standardizirane vrećice/kante različitih volumena i različitih boja za ostatni otpad kao i za sve ostale frakcije otpada. Prednost tog sustava je olakšana naplata odvoza prema količini otpada, što bi bilo nadzirano od centralnog sustava i komunalne službe. Kao korektivni faktor u sustavu odvojenog prikupljanja reciklanata mora djelovati Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te osiguravati plasman materijala za koji komunalna poduzeća danas imaju poteškoća u plasmanu. Potrebno je voditi računa i o redovitosti sakupljanja te zamijeniti učestalost odvoza ostatnog otpada učestalijim odvozom organskog otpada. U tako organiziranom sustavu naplata javne usluge odvoza otpada odnosila bi se na količinu ostatnog otpada u nastanku te bi se na taj način poticalo smanjenje nastanka otpada kao i maksimalno moguće odvajanje komunalnog otpada u posebne spremnike na mjestu nastanka. Provođenjem sustava nagrađivanja korisnika komunalnih usluga putem umanjenih cijena komunalnih usluga prema postotku odvajanja otpada koji se može reciklirati moguće je postići i preko 85% odvajanja otpada za reciklažu. Najbolji primjeri za to su općine i gradovi na sjeveru Italije koje recikliraju preko 80% otpada, zatim San Francisco, Canberra, Ljubljana te brojni drugi gradovi i općine diljem svijeta.

Potrebno je poduprijeti i izgradnju infrastrukture koja će se nadovezati na prethodne mjere, a to se odnosi na izgradnju sortirnica otpada te uređenje lokalnih centara za zbrinjavanje organskog otpada koji uključuju linije za kompostiranje i linije za proizvodnju bioplina. Sortirnice su neizostavni element svake strategije gospodarenja otpadom koja počiva na visokim udjelima recikliranog otpada, a svrha im je brzo odvajanje odvojeno prikupljenih materijala u frakcije koje je moguće plasirati na tržište i čišćenje neželjenih tvari u samim materijalima. One dakle sortiraju materijale za daljnju reciklažu, dok bi organski prikupljen otpad bio zbrinut u kompostani, odnosno bioplinari. Na taj način se polako zatvara krug održivog gospodarenja otpadom i preostaje zbrinuti još samo ostatni (miješani) otpad tj. otpad koji nije odvojeno sakupljen za recikliranje ili kompostiranje.

Za oporabu ostatnog otpada prije konačnog odlaganja u inertnom obliku na odlagalište najbolje je rješenje niz malih postrojenja diljem RH za maksimalno izvlačenje upotrebivih materijala za recikliranje i organskog otpada za kompostiranje te bez proizvodnje RDF(eng. Refuse-derived fuel) ili SRF(eng. Solid Recovered fuel) goriva za spaljivanje u cementarama/termoelektranama. Valja istaknuti da je kvaliteta reciklanata dobivenih izvlačenjem iz ostatnog otpada manja nego u slučaju odvojenog prikupljanja otpada radi čega proizvedene sirovine imaju i nižu tržišnu vrijednost. Stoga se ponovo naglašava važnost odvajanja otpada na mjestu nastanka gore opisanim metodama. Nakon mehaničkih postupaka kojima se vadi većina ponovno iskoristivih materijala, treba slijediti biološka obrada otpada, odnosno anaerobna digestija organske frakcije ostatnog materijala. Anaerobnom digestijom se dobiva plin metan (CH4) u udjelu i do 85%. Nastali plin se čisti od primjesa i vlage te koristi kao gorivo za pokretanje motora s unutarnjim izgaranjem ili plinskih turbina spojenih na generator izmjenične struje radi dobivanja električne energije. Dobar primjer takvog postrojenja je EUROPARC II u Barceloni, čija je cijena izgradnje za 270.000 tona ostatnog otpada 3 puta niža od cijene predviđene spalionice za Grad Zagreb te je skoro 70% bilo financirano iz kohezijskog fonda EU, što nije moguće u slučaju spalionice. Uz to, s obzirom na činjenicu da bi se predloženim modelom selektivnog prikupljanja otpada znatno smanjila količina ostatnog otpada, jasno je da predložena postrojenja za naknadno izvlačenje reciklanata u RH moraju biti puno manjeg kapaciteta, iz čega proizlazi da bi trošak izgradnje bio višestruko manji od troška izgradnje spalionice. Navedena postrojenja su okolišno prihvatljiva jer ne proizvode gorivo za spaljivanje te su i ekonomski isplativa, primjerice, navedeno postrojenje u Barceloni proizvodi 12.6 milijuna m3 bioplina (22 000 MWh električne energije godišnje) i 38 000 tona komposta godišnje.

Krug održivog gospodarenja otpadom zatvara se obradom dijela otpada iz kojeg se nisu uspjeli izvući reciklanti pomoću mehanizama koji od te mase proizvode sintetički pijesak kao vrijednu sirovinu za proizvodnju crijepa, pločica, vrtnih stolova, rubnika itd. Kao najreprezentativniji primjer takve obrade valja istaknuti pokrajinu Treviso u Italiji tj. mjesto Vedelago koje ostatni otpad zbrinjava na navedeni način u sklopu svog projekta „100% recycling“. Malen dio količine (do 5%) u potpunosti inertnog otpada na kraju ciklusa lako se zbrinjava na uređenom odlagalištu uz vršenje konstantnog monitoringa.

Često se pokušava zagovarati i spaljivanje viška otpadnog mulja iz pročistača otpadnih voda. Provedena istraživanja pokazuju kako bi modernizacija pročistača otpadnih voda ugradnjom dodatnih procesnih postrojenja omogućila smanjenje nastanka otpadnog mulja za više od 80 %, što također potvrđuje bespotrebnost spaljivanja. Osim toga, takva modernizacija povećala bi količinu proizvedenog metana (bioplina) na postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda (za više od 50%), a na kraju procesa dobio bi se kruti ostatak koji je kemijski i biološki inertan i može se odložiti na sanitarno odlagalište komunalnog otpada ili upotrijebiti u proizvodnji gradevinskog materijala npr. betonskih blokova. Takvi mehanizmi za reduciranje količine mulja koriste se u više europskih gradova, primjerice u Brusselsu te u Toulouseu i Samuru u Francuskoj. Postojeći mulj nataložen u lagunama koji potječe iz postupka pročišćavanja otpadnih voda može se iskoristiti u poljoprivredi, ako su iz njega uklonjeni patogeni organizmi, a teški metali i organske tvari ne prelaze određene vrijednosti. Ako parametri nisu pogodni za iskorištavanje u poljoprivredi, može se iskoristiti za prihranu tla na šumskim i zelenim površinama.

Predloženi  model je u skladu sa smjernicama EU i sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom te je jedini put da se ispune sve obveze koje hrvatski gradovi i općine imaju u pitanjima reciklaže, odlaganja otpada i emisije stakleničkih plinova.

10-04-2015