Živi Dunav Osnaživanje kapaciteta za zaštitu ekosustava
Srednjeg Podunavlja - Put ka održivom razvoju
prekogranične regije Hrvatske i Srbije

Od poplava smo se mogli braniti meandrima, no njih smo uništili !!!

Jesu li se mogle izbjeći nezapamćene materijalne štete i ljudske žrtve u Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini izazvane poplavama u svibnju? Možda i ne u cijelosti, ali uz tolerantniji odnos čovjeka prema prirodi, posljedice su se svakako mogle ublažiti. Urbanizacijom, sječom šuma i intenzivnom poljoprivredom u mnogim je prirodnim okruženjima nestala mogućnost da okoliš primi i zadrži poplavne vode. Upravo je to jedan od razloga katastrofe koja je pogodila brojna mjesta u regiji. U Okvirnoj direktivi  Europske unije o vodama, odnosno u njenom dijelu koji govori o upravljanju europskim riječnim slivom, upozorava se na potrebu korištenja prirodnih metoda za smanjenje rizika od poplava koji su ujedno i znatno jeftiniji. Posebice se naglašava potreba obnavljanje močvara i prirodnih zavoja (meandara) na rijekama koje je čovjek kanalizirao i pretvorio ih u ravne linije. Upravo su ti meandri kroz povijest i prije intervencije čovjeka bili značajni prirodni usporivači rijeka, čime je rizik od izlijevanja iz korita bio znatno manji. Jedan od primjera dobre prakse svakako su intervencije na škotskoj rijeci Devon gdje je odlučeno vratiti obalama njihov prirodan izgled i funkcionalnost te je na taj način znatno umanjen rizik od poplava. Uz močvarna područja koja sve brže nestaju zbog intervencije čovjeka, važno je voditi računa i o poplavnim područjima. Ona su izuzetno važna prilikom izlijevanja rijeka jer su ta područja prva koja prihvaćaju ‘višak’ riječne vode i sprječavaju njeno otjecanje u područja u kojima može prouzročiti materijalnu štetu na imovini. Istovremeno, ta su područja od ogromne važnosti kao prirodna staništa brojnih životinjskih i biljnih vrsta te doprinose očuvanju bioraznolikosti. Isto tako, močvare osim što su izvrsni ‘akumulatori’ koji upijaju vodu iz riječnih korita istovremeno su i zatvoreni, osjetljivi ekosustavi. No upravo su se one posljednjih desetljeća našle na putu čovječanstvu koje treba sve više obradivih površina za proizvodnju hrane. Jedno od najpoznatijih svjetskih imena u svijetu kada je riječ o hidrologiji svakako je dr. Ognjen Bonacci, profesor emeritus Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu koji godinama upozorava na važnost močvara: “Isušivanje močvara, koje se i dalje nesmiljeno nastavlja ne samo kod nas već i na cijelom planetu, vrlo je opasan proces koji značajno utječe na bioraznolikost, lokalnu klimu, zdravlje okoliša – i ljudi i prirode – održivi razvoj i mnogošto drugog. Uloga močvara u sustavu obrane od poplava ovisi o njenom položaju u slivu  rijeke i dimenzijama prostora koji stoji na raspolaganju za retencioniranje viška poplavnih voda. Prema tome, neke močvare mogu imati značajniji utjecaj na ublažavanje poplava, dok druge tu funkciju ne mogu obavljati. Bitno je naglasiti da se izgradnjom nasipa paralelno s rijekom smanjuju inundacijski prostori (područja u koja se razlijevaju poplavne vode), koji su prije toga služili za zadržavanje vode, te time utjecali na smanjivanje i usporavanje valova velikih voda, odnosno na ublažavanje poplava. Ti prostori nisu nužno močvare”, kaže  dr. Bonacci. Zbog svega navedenog Europa je krenula u smjeru praktične promjene vezane uz zaštitu od poplava. Intencija je EU-a od poplava se štititi metodom koju je priroda patentirala.

vodna       m